U poljima poluvodiča, optoelektronike i nove energije, inherentna fizička svojstva materijala supstrata često su nedovoljna za ispunjavanje sve strožih zahtjeva za performanse uređaja. Bit tehnologije tankog filma leži u primjeni ultratankog nanesenog sloja - u rasponu od nekoliko nanometara do nekoliko mikrometara u debljini - koji modificira optička, električna i zaštitna svojstva površine materijala bez ugrožavanja temeljne strukture supstrata.
Od izolacijskih filmova i metalnih spojeva koji se koriste za izolaciju i provođenje signala unutar mikročipova do antirefleksnih premaza na preciznim lećama i nano-zaštitnih slojeva na elektrodama baterija, tanki filmovi su evoluirali daleko od jednostavnih "zaštitnih premaza". Svaki mikroskopski nedostatak - bilo u rasporedu kristalne rešetke, kvaliteti kristala, ravnosti površine ili unutarnjem naprezanju - izravno utječe na iskorištenje i radni vijek konačnog uređaja.
Posljedično, razvoj tehnologije tankog filma udaljava se od tradicionalnog pristupa pokušaja i pogreške koji se temelji isključivo na empirijskom iskustvu. Postizanje prave ravnoteže između međusobno ovisnih parametara - kao što su gustoća filma, adhezija i unutarnji stres - unutar iznimno uskog prozora rasta ostaje ključni izazov u svim naprednim procesima tankog filma.

