Visokotemperaturne legure su klasa metalnih materijala baziranih na željezu, niklu ili kobaltu koji su sposobni dugotrajno raditi na temperaturama višim od 600 stupnjeva pod određenim uvjetima naprezanja. Posjeduju sveobuhvatan skup svojstava, uključujući visoku otpornost na visoke temperature, izvrsnu otpornost na oksidaciju i koroziju te dobru otpornost na zamor i lom. Karakterizirane jednofaznom austenitnom mikrostrukturom, ove legure pokazuju izvrsnu mikrostrukturnu stabilnost i radnu pouzdanost u širokom rasponu temperatura.
Zbog ovih radnih karakteristika i visokog stupnja legiranja, poznati su i kao "superlegure" i služe kao kritični materijali u zrakoplovstvu, zrakoplovnoj, naftnoj, kemijskoj i pomorskoj industriji. Na temelju svojih matričnih elemenata, legure za visoke temperature klasificiraju se u kategorije na bazi željeza, na bazi nikla i na bazi kobalta. Dok je radna temperatura legura na bazi željeza općenito ograničena na 750-780 stupnjeva, legure na bazi nikla i vatrostalnih metala koriste se za komponente otporne na toplinu koje rade na višim temperaturama. Legure na bazi nikla imaju posebno važnu poziciju u području visokotemperaturnih legura, naširoko se koriste za proizvodnju najtoplijih dijelova mlaznih motora zrakoplova i raznih industrijskih plinskih turbina.

